Sveti Feliks iz Nole je jedan od onih svetaca koji te “dobiju” baš zato što nema glamura u priči. Nema političkog utjecaja, nema vojske, nema položaja, nema sigurnosti. A opet — ostaje zapamćen kao čovjek koji je, u najtežim okolnostima ranih progona, pokazao što znači biti vjeran Kristu. Crkva ga pamti kao svećenika koji je izdržao mučenja, odbio časti i izabrao siromaštvo, a sve to bez potrebe da se ikome dokazuje.
Sveti Feliks iz Nole: svećenik koji je pobijedio bez moći, titule i buke, priča ne pripada onoj vrsti svetaca koja privlači pažnju spektaklom. On ne osniva red, ne vodi velike rasprave, ne stoji na pozornicama. Umjesto toga, ostaje upamćen po nečemu što je za mnoge teže od svega: po tome što je ostao čvrst u vjeri, i to bez buke, bez samoreklame i bez potrebe da bude “netko”.
Tko je bio sveti Feliks?
Prema vatikanskim sažecima, Feliks je živio u III. stoljeću i bio je svećenik u Noli, području blizu Napulja. Bio je iz imućnije obitelji, ali je svoj život usmjerio prema služenju Crkvi. U vrijeme progona kršćana biva uhićen i podnosi teška trpljenja. Nakon oslobađanja dolazi potez koji ga posebno obilježava: zajednica ga želi za biskupa, ali Feliks to odbija i bira život u jednostavnosti, radeći vlastitim rukama i pomažući drugima.
Već tu se vidi zašto je njegova priča toliko snažna: sveti Feliks pokazuje da svetost nije “karijera”, nego smjer srca.
Progon: kad vjera postaje odluka koja košta
Rani kršćani nisu živjeli vjeru kao ukras, nego kao rizik. U Feliksovo vrijeme to je značilo da vjernik može izgubiti slobodu, imovinu, pa i život. Feliks je upravo u takvim okolnostima doživio zatvor i mučenja. I ono što Crkva pamti nije samo činjenica da je patio, nego kako je patio: s vjernošću Kristu.
Zanimljivo je da se naglašava kako Feliks nije nužno umro nasilnom smrću, ali je zbog trpljenja i postojanosti brzo bio čašćen poput mučenika — jer je u duhovnom smislu prošao “mučenički put”: sve je dao, i ništa nije izdao.
Skrivanje i povratak: vjera koja preživi pritisak
U tradiciji vezanoj uz Feliksa spominje se i razdoblje skrivanja tijekom novog vala progona. Opisuje se kako je neko vrijeme izbjegavao uhićenje i kako je, uz pomoć jedne pobožne žene, uspio preživjeti u skrovištu. Bit ove epizode nije “film”, nego poruka: u trenucima kad se čovjek osjeća stiješnjeno, Božja providnost često dolazi kroz male, tihe oblike pomoći — kroz nekoga tko donese kruh, riječ, ohrabrenje ili zaštitu.
Kad su se prilike smirile i kad je došlo razdoblje mira, Feliks se mogao vratiti među svoje.
Odbijanje biskupske časti: lekcija koju je teško živjeti
Ovo je, realno, najjači dio priče.
Kad je umro tadašnji biskup, zajednica je Feliksa htjela za nasljednika. A on — ne. Ne zato što je bježao od odgovornosti, nego zato što nije želio da služenje postane prilika za vlastitu važnost. Vatikanski prikaz naglašava da je to učinio iz duboke poniznosti, te je radije podržao izbor drugoga.
Tu Feliks postaje iznenađujuće moderan svetac. Danas ljudi često misle: “Ako ne napredujem, nisam uspio.” Feliks kaže suprotno: “Ako služim bez taštine, već sam na pravom putu.”
Radikalna jednostavnost: rad, siromaštvo i otvoreno srce
Nakon što je odbio čast, Feliks bira život koji je u isto vrijeme i vrlo običan i vrlo radikalan: siromaštvo. Ne ide u krajnost radi dojma, nego jednostavno živi bez vezanosti. Spominje se da nije inzistirao na povratu oduzete imovine, nego je nastavio skromno, radeći vlastitim rukama i trošeći se za druge.
To je onaj tip svetosti koji je najteže “glumiti”, jer nema publike. U toj jednostavnosti Feliks postaje znak da kršćanstvo nije teorija, nego ljubav koja se vidi u svakodnevici.
Grob i “Ara Veritatis”: zašto je Feliks povezivan s istinom?
Feliksovo počivalište povezano je s područjem Cimitilea kraj Nole, poznatim po ranokršćanskom kompleksu i hodočašćima. Njegov grob postaje mjesto molitve, a u vatikanskom tekstu se navodi zanimljiv naziv: “Ara Veritatis” — “Oltar istine”. U pučkoj i crkvenoj pobožnosti grob se smatrao mjestom posebne “snage” protiv lažnog svjedočenja, odnosno protiv laži koja čovjeka veže i upropaštava.
To ne treba shvatiti magijski, nego duhovno: svetost razotkriva laž. Čovjek koji živi istinu o Bogu i čovjeku postaje svjetlo. I zato nije čudno da se s Feliksom veže upravo tema istine.
Zašto je sveti Feliks važan danas?
Ako bismo njegovu poruku sveli u tri kratke rečenice, bile bi:
- Ne prodaj dušu za mir.
- Ne traži titulu da bi bio vrijedan.
- Ne čekaj “višak” da bi činio dobro.
Sveti Feliks je svetac za ljude koji su umorni, za ljude koji ne vole pozornicu, za ljude koji se bore u tišini. On pokazuje da Bog ne gradi najjače stvari uvijek preko “velikih scena”, nego često preko malih odluka koje nitko ne vidi.
Vatican News – “Santo del giorno (14 gennaio): San Felice di Nola, sacerdote”
Vatican City State – “January 14: Saint Felix of Nola, priest” – detalji o skrovištu, odbijanju biskupstva, Cimitileu i “Ara Veritatis”; navodi da se spomen slavi 14. siječnja
L’Osservatore Romano (PDF) – napomena o razlikovanju tradicija Feliksa u Noli
Pročitajte naš članak: Krštenje Gospodinovo.
Na Radiju Euforija i Euforija portalu pratite emisiju „Danas je Dan Gospodnji”.
