NaslovnicaDuhovni kutakSveta tri kralja (Bogojavljenje): tko su bili mudraci i što nam poručuju...

Sveta tri kralja (Bogojavljenje): tko su bili mudraci i što nam poručuju danas

Bogojavljenje

Bogojavljenje, Blagdan Sveta tri kralja, koji Crkva slavi kao Bogojavljenje, jedan je od najdubljih dana božićnog vremena. To nije samo priča o putovanju i zvijezdi – to je poruka da se Krist ne objavljuje samo “jednima”, nego svima: svakom narodu, svakom čovjeku, svakom tražitelju istine.

I baš zato u središtu Bogojavljenja stoje mudraci s Istoka.


Tko su bili “Sveta tri kralja”?

U Evanđelju po Mateju ne piše da su to bili kraljevi, niti piše da su bila trojica. Evanđelje ih naziva mudracima s Istoka – ljudima koji su pratili znak na nebu i krenuli tražiti novorođenog Kralja.

Zašto ih onda narod zove “tri kralja”?

  • Broj tri najčešće se povezuje s činjenicom da su donesena tri dara: zlato, tamjan i smirna.
  • Naziv “kraljevi” razvio se kasnije u crkvenoj tradiciji i u umjetnosti, jer njihovo klanjanje pokazuje da se pred Kristom klanja svaka vlast i svako ljudsko dostojanstvo.
  • Imena Gašpar, Melkior i Baltazar također su dio kasnije predaje, a ne samog biblijskog teksta.

Ono što je sigurno i što je središnje nije njihov “status”, nego njihova poruka:
to su ljudi koji traže Boga i spremni su krenuti za svjetlom.


Što znači Bogojavljenje?

Riječ Bogojavljenje znači objava Boga. Na ovaj blagdan Crkva slavi da se Isus Krist objavljuje ne samo Izraelu, nego i narodima. Mudraci su slika cijelog svijeta: različiti, daleki, drukčiji – a ipak pozvani.

Bogojavljenje nas uči jednoj snažnoj istini:
Bog može pozvati čovjeka i izvan naših “okvira”, i dovesti ga do Krista.


Božja riječ (Mt 2,1–12)

Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se:
»Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.«

Kada to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime.

I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete.
Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom.
Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu.
Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju.

Riječ Gospodnja.


Zvijezda: znak da Bog vodi onoga koji traži

Mudrace nije vodila sila ni politika, nego svjetlo. Zvijezda je slika Božje inicijative: Bog prvi daje znak, a čovjek odgovara putovanjem.

To je i današnja poruka: Bog često ne vodi čovjeka “bukom”, nego tihim smjerom u srcu. Ali treba imati hrabrosti krenuti.


Herod, Jeruzalem i pismoznanci: kad znanje ne postane put

U Evanđelju vidimo tri reakcije:

  • Mudraci: vide znak i idu
  • Herod: čuje istinu i boji se
  • Pismoznanci: znaju gdje se Krist rađa, ali ne kreću

Ovo je snažno upozorenje: čovjek može znati mnogo o vjeri – a ipak ostati na mjestu. Bogojavljenje nas poziva da znanje postane hod, a hod susret.


Značenje darova: zlato, tamjan i smirna

Zlato – znak kraljevstva

Zlato govori da je Isus Kralj. Ne kralj koji uzima, nego Kralj koji daruje. Kraljevstvo koje dolazi nije politička moć, nego vladavina istine i ljubavi.

Tamjan – znak božanstva i molitve

Tamjan je dar štovanja. Govori: ovo Dijete nije samo veliko – ono je sveto. Tamjan podsjeća da je pravi odgovor na Boga: klanjanje, molitva i predanje.

Smirna – znak čovještva i žrtve

Smirna nas uvodi u dubinu: Spasitelj nije došao samo “uljepšati život”, nego ga spasiti – i to kroz žrtvu. U božićnoj radosti već se nazire ozbiljnost križa, ali i nada uskrsnuća.


“Otiđoše drugim putem” – znak obraćenja

Najljepši detalj Evanđelja je kraj: nakon susreta s Isusom mudraci se vraćaju drugim putem.

To je srce Bogojavljenja:
susret s Kristom mijenja smjer života.

Možda se ne mijenja sve izvana, ali se mijenja čovjek iznutra: više se ne vraća na stare laži, stare strahove, stare putove.


Blagoslov doma – kad Krist ulazi u našu svakodnevicu

U našoj kršćanskoj tradiciji blagdan Bogojavljenja snažno je povezan s blagoslovom doma. No to nije blagoslov “zidova”, nego blagoslov ljudi koji u tom domu žive: obitelji, odnosa, djece, roditelja, razgovora, rada, briga i radosti svakodnevice. Crkva tim činom moli da Krist ne ostane samo uspomena na blagdan, nego da bude živi gost i središte kuće, izvor mira i zajedništva.

Zapisivanje oznake iznad ulaznih vrata (npr. 20 + C + M + B + 26) nosi dvostruku poruku: podsjeća na tradicionalna imena mudraca – Gašpara, Melkiora i Baltazara – ali još dublje izražava molitvu: „Christus mansionem benedicat“ – „Krist neka blagoslovi ovaj dom.“ Križevi između slova podsjećaju da je Krist temelj svakog blagoslova, a godina označava da se novo vrijeme povjerava Bogu. Tako blagoslov doma postaje jednostavan, ali snažan znak: vjera nije zatvorena u crkvi, nego želi ući u našu svakodnevicu i učiniti je svetijom.


Bog se objavljuje onima koji traže

Bogojavljenje je blagdan svjetla. Krist se objavljuje svijetu, a mudraci nam pokazuju kako se dolazi do Boga: traženjem, hrabrošću, klanjanjem i darivanjem srca.

I zato je poruka jednostavna, ali snažna:
Tko krene za svjetlom, doći će do Krista. A tko dođe do Krista – vraća se drugim putem.

Danas je dan Gospodnji – Epizoda 10. | 2. nedjelja po Božiću

POVEZANI ČLANCI
- Advertisment -
Google search engine

Most Popular

Recent Comments