Postoje trenuci koje ne možeš isplanirati. Ne dogode se zato što je kamera upaljena, nego zato što je srce otvoreno. Dogode se u crkvi, u tišini prije pjesme, u pogledu ljudi koji su došli s teretima i nadama, u onom kratkom “Gospodine…” koje svatko nosi u sebi.
U Staroj Ploščici već neko vrijeme se šapće isto: “Ona mala pjeva… i nekako ti dođe mir.”
A kad smo i mi čuli, postalo nam je jasno zašto.
Zove se Elena Lukač, ima 10 godina, i pjeva duhovne pjesme onako kako se pjeva kad dijete ne glumi odrasle, nego jednostavno – vjeruje. Njezini su roditelji kontaktirali našu redakciju jer prate Radio Euforiju i Euforija portal (rubrike Vjera, Obitelj, Domovina) i poželjeli su da i mi doživimo ono što oni slušaju iz nedjelje u nedjelju: Elenu koja glasom ostavlja trag – ne zbog “nastupa”, nego zbog poruke.
U intervjuu nam je rekla rečenicu koju bismo, iskreno, voljeli čuti češće i od odraslih:
“Da pjevaju srcem i da vjeruju u Boga.” — Elena, na pitanje što poručuje djeci koja vole pjevati.
Kratko. Jednostavno. I jako.
Djevojčica koja je “odmalena pjevušila”
Kad smo je pitali kako je otkrila pjevanje, Elena je odgovorila dječje iskreno: gledala je druge djevojčice kako pjevaju – pa je i sama poželjela. I od tada… pjesma nije otišla od nje.
U Staroj Ploščici je doživljavaju kao ono što se rijetko viđa: talent bez oholosti. Ona ne “oduzima prostor” drugima, nego ga – nekako – otvara. I tu se vidi razlika između onoga što je samo sposobnost i onoga što je dar.
Elena pjeva u crkvi, i mještani to ne doživljavaju kao “nastup”. Više kao trenutak kad se ljudi sjećaju da nisu sami, da Bog vidi, i da dobro još uvijek ima glas.
“Najradije pjevam u crkvi”
Pitali smo Elenu gdje najradije pjeva – doma, u školi, na pozornici?
Nije dvojila:
U crkvi.
U tom “u crkvi” ima nešto posebno. Crkva nije samo prostor – to je mjesto gdje pjesma postaje molitva. Elena je rekla da probe imaju “po potrebi”, a mi bismo to preveli: kad god se srce priprema da donese nešto lijepo drugima.
U intervjuu je spontano zapjevala i dio pjesme, a posebno nas je raznježila kad je spomenula da voli Sestre Husar i pjesmu “Dubine”. To nisu lake pjesme. To su pjesme koje traže dubinu čovjeka, a ne samo glas.
Glas koji pokrene suze – i u majci i u ljudima
Elena nije sama u ovoj priči. Tu je i obitelj. Tu je mama. Tu je zajednica.
Elenina mama, Martina Lukač, dala nam je izjavu koja ostaje u srcu. Rekla je da je Elena pjevušila praktički čim je progovorila. Ne “ponekad”, nego stalno – kao da se pjesma u njoj prirodno pali.
I onda je rekla nešto što svaki roditelj odmah prepozna kao istinu:
- Elena se sprema za školu i pjeva.
- Igra se vani i pjeva.
- Povlači se u sobu… i pjeva.
To nije forsiranje. To je ono kad dijete živi svoj dar, bez pritiska i bez glume.
A na pitanje kako se osjeća kad Elena zapjeva u crkvi, Martina je rekla da je to poseban osjećaj – i da zaplače ne samo ona, nego i drugi. Jer neke pjesme pogode baš tamo gdje čovjek šuti.
Pitanja koja ostaju u pamćenju
Što je Elena poručila djeci?
Elena nije pričala o slavi, ni o natjecanjima. Samo o srcu i Bogu. U vremenu kad djeca često traže potvrdu izvana, ova poruka zvuči kao unutarnji kompas.
Što je roditeljima najvažnije?
Martina je jasno rekla da im nije najvažnije da Elena “gradi karijeru pod svaku cijenu”, nego da ona i cijela obitelj žive u vjeri i rastu kroz nju. Talent je dar – ali čovjek je veći od dara.
Poslušajte izvedbe: pjesme koje je Elena otpjevala za Euforija portal
Da bi sve imalo smisla, najbolje je jednostavno — poslušati. U nastavku ubaci svoje YouTube linkove.
🎶 1) “Prva ljubav” (cover) – Elena Lukač (10)
🎹 svira: Vladimir Giacometti
🎶 2) “Rijeke žive vode” (cover) – Elena Lukač (10)
🎹 svira: Vladimir Giacometti
🎶 3) “U to vrijeme godišta” (cover) – Elena Lukač (10)
🎤 prateći vokal: mama Martina Lukač
🎹 svira: Vladimir Giacometti
Jeste li znali?
- Duhovna glazba kod djece često gradi samopouzdanje bez potrebe da budu “iznad drugih” – jer uče davati najbolje iz sebe, a ne tražiti aplauz.
- Pjevanje u crkvi uči disciplini, ali i pripadnosti zajednici (župi, zboru, liturgiji).
- Kad dijete pjeva iskreno, ljudi to osjete — zato nastanu oni trenuci kad u crkvi zavlada tišina, a nekome se samo napune oči.
Zašto ovakve priče objavljujemo na Euforija portalu
Mi na Euforija portalu ne tražimo senzacije radi klikova. Tražimo ljude. Tražimo dobrotu, trud, vjeru i male velike priče iz naših mjesta. A Elena je upravo to: podsjetnik da se i danas može rasti mirno, lijepo i pošteno — i da talent može biti služenje, a ne dokazivanje.
Ovaj intervju objavljujemo uz izričitu privolu roditelja i s velikim poštovanjem prema tome da Elena ostane prije svega — dijete. A tek onda glas.
Umjesto “zaključka”: neka pjesma ostane molitva
Elena Lukač ima 10 godina. Pred njom su škola, odrastanje, prijateljstva, izbori, cijeli život. Ali već sada zna ono najvažnije: da se ne pjeva radi dojma, nego radi istine u sebi – i da je najljepše kad se pjesma pretvori u molitvu.
Neka je Bog čuva na njezinom putu. Neka joj darovani glas bude radost, a ne teret. I neka Stara Ploščica i dalje ima taj blagoslov – da u crkvi, među ljudima, raste jedno dijete koje nas podsjeća da je vjera najljepša kad je jednostavna.
Pročitajte i ovo na Euforija portalu
Ako volite priče o djeci koja talentom, trudom i karakterom inspiriraju zajednicu, preporučujemo i ovu objavu:
Talentirane sestre Jukić: taekwondo priča koja motivira cijeli kraj
