Danas je dan Gospodnji – 1. nedjelja došašća i svijeća nade
Četvrta epizoda duhovne emisije „Danas je dan Gospodnji“, koju na Radio Euforiji i Euforija portalu vodi vlč. Mihill Gojani, rektor Marijanskog biskupijskog svetišta u Novoj Rači, posvećena je 1. nedjelji došašća i paljenju prve adventske svijeće – svijeće nade – u Bjelovaru i Novoj Rači. Emisija se na Radio Euforiji emitira nedjeljom u 9:00 ujutro, a repriza je istog dana u 19:00 sati, kako bi poruka došašća došla do što većeg broja vjernika.
„Danas je dan Gospodnji“
Emisija započinje naslovnom pjesmom koja je ujedno i kratka molitva. Ona odmah stavlja naglasak na ono bitno – Gospodinovo svjetlo, mir u srcu, blagoslov doma i predanje cijelog dana Bogu:
“Danas je dan Gospodnji,
Tvoje svjetlo sja,
u mom srcu mir prebiva.
Ti si put, istina
i moj dom.
blagoslovi Gospode, svaki moj korak”
Nakon pjesme, vlč. Mihill uvodi slušatelje u smisao liturgijskog vremena koje započinjemo: „Vrijeme u kojem na osobit način smo kao kršćani pozvani u tišini i sabranosti, ali i u budnosti svojeg duhovnog života, iščekivati radosni dolazak Isusa Krista i njegovo utjelovljenje.“ Naglašava da ovom emisijom „započinjemo razmišljati i otvoriti svoja srca Gospodinu i danas ponajprije za njegovu svetu riječ“, jer upravo vrijeme došašća u nama „osobito budi nadu da ćemo Gospodina ponovno susresti i da kao narod Božji nismo napušteni“.
Došašće protiv samoće: „Samoća nam svima teško pada“
Na samom početku vlč. Mihill dira jednu od najdubljih rana današnjeg čovjeka – samoću i osjećaj napuštenosti. Kaže vrlo otvoreno: „Možda nas baš osjećaj napuštenosti obuzima najviše u životu.“ Spominje one koji su sami u svojim kućama i domovima, one koji su napušteni „što zbog onih koji su ih ostavili nekim prirodnim rastankom smrću ili ostavljenošću zbog nerazumijevanja, neshvaćanja svojih bližnjih“. Zaključuje jednostavno i istinito: „U svakom slučaju samoća nam svima teško pada.“ Upravo tu ulazi poruka došašća. Vlč. Mihill kaže da je „vrijeme došašća idealno vrijeme da shvatimo da nismo sami, da nam Bog dolazi svima u susret“ i poziva: „Otvorimo svoje srce, probudimo nadu i Krist Gospodin bit će opet s nama.“ Kada se to dogodi, „osjećaj napuštenosti ili osjećaj samoće u našem srcu nestaje, jer znamo da nas Gospodin nikada ne ostavlja, nego nam dolazi u susret“.
Nakon ovog uvoda slijedi poziv: „Pa poslušajmo najprije Božju riječ.“ Emisija tako prirodno prelazi iz životne situacije – samoće, osjećaja ostavljenosti, pitanja „gdje je Bog?“ – u slušanje Božje riječi koja odgovara na ta pitanja.
Božja riječ 1. nedjelje došašća
Prorok Izaija – Gora Gospodnja i svjetlo mira
Prvo čitanje je iz Knjige proroka Izaije. Prorok opisuje viđenje o Judeji i Jeruzalemu: „Dogodit će se na kraju dana. Gora doma Gospodnjega bit će postavljena vrh svih gora, uzvišena iznad svih bregova.“ K njoj će se, kaže, „stjecati svi narodi, nagrnut će mnoga plemena i reći: ‘Hajde, uziđimo na goru Gospodnju, pođimo u dom Boga Jakovljeva. On će nas naučiti svojim putovima, hodit ćemo stazama njegovim.’“ Iz Siona će „zakon izaći“, iz Jeruzalema „riječ Gospodnja“. Slijedi snažna slika preobrazbe: „Mačeve će prekovati u plugove, a koplja u srpove. Neće više narod dizat mača protiv naroda, nit se više učit ratovanju.“ Završni poziv glasi: „Hajde, dome Jakovljev, u Gospodnjoj hodimo svjetlosti.“ U ovoj riječi već se vidi srce došašća – poziv da iz tame nasilja, straha i nesigurnosti uđemo u svjetlo Božje prisutnosti i mira.
Psalam – „Hajdemo radosno u dom Gospodnji“
Odgovorni psalam dodatno pojačava tu poruku. „Hajdemo radosno u dom Gospodnji“, moli Crkva. „Obradovah se kad mi rekoše, hajdemo u dom Gospodnji, eto noge nam već stoje na vratima tvojim, Jeruzaleme.“ Psalam govori o plemenima koja „uzlaze“ u dom Gospodnji „po zakonu Izraelovu da slave ime Gospodnje“, spominje „sudačke stolice, stolice doma Davidova“ i poziva: „Molite za mir Jeruzalemov, blago onima koji tebe ljube, neka bude mir u zidinama tvojim i spokoj u tvojim palačama.“ Radi braće i prijatelja psalmist kliče mir, a radi doma Gospodina Boga „za sreću tvoju ja ću moliti“. Vlč. Mihill podsjeća da nas ova antifona posebno poziva: „Hajdemo radosno u dom Gospodnji“, jer upravo je sudjelovanje u svetoj misi najbolja priprema za Božić.
Poslanica Rimljanima – „Vrijeme je da se oda sna prenemo“
Drugo čitanje je iz Poslanice svetog Pavla apostola Rimljanima. Pavao upozorava: „Braćo, shvaćajte ovaj čas. Vrijeme je već da se oda sna prenemo jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo.“ Govori da je „noć poodmače, dan se približi“ i poziva da „odložimo djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti“. Konkretno navodi što to znači: ne živjeti „u pijankama i pijančevanjima, ne u priležništvu, razvratnostima, ne u svađi i ljubomoru“, nego „zaodjenite se u Gospodina Isusa Krista“. To je snažan adventski poziv na buđenje – ne samo emotivno, nego stvarno, u načinu života.
Evanđelje po Mateju – Bdijte, jer ne znate dan
Evanđelje po Mateju donosi Isusove riječi koje uspoređuju dolazak Sina Čovječjega s danima Noe. „Kao u dane Noine, tako će biti i dolazak Sina Čovječjega.“ Ljudi su, kaže Isus, „u dane one prije potopa jeli, pili, ženili se i udavali do dana kada Noa uđe u korablju i ništa nisu ni slutili, dok ne dođe potop i sve odnese“. Tako će biti i tada: „Dvojica će tada biti u polju, jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti u mlinu, jedna će se uzeti, druga ostaviti.“ Zaključak je jasan: „Bdijte dakle, jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi.“ Isus dodaje sliku domaćina koji bi, da zna kad lopov dolazi, bdio i ne bi dopustio da mu kuća bude potkopana. „Zato i vi budite pripravni, jer u čas kad i ne mislite, Sin Čovječi dolazi.“
Vlč. Mihill ovo povezuje s budnošću srca u došašću: riječ Božja ne želi nas uplašiti, nego probuditi, da ne živimo uspavano, kao da se ništa ne događa, nego da svjesno uđemo u vrijeme pripreme za susret s Gospodinom.
Advent u Novoj Rači i Bjelovaru – prva svijeća nade
Nakon Božje riječi, vlč. Mihill pogled usmjerava na ono što se dogodilo u našim krajevima. Kaže da „radosno okupljanje i naših vjernika, osobito i ovdje u našoj župi, u općini Nova Rača, i u župi Nova Rača, pokazuje želju naroda da Gospodina radosno dočekaju“. Spominje i događaj u Bjelovaru, gdje je sjedište biskupije: „I u našem gradu Bjelovaru imali smo i danas priliku čuti radosnu pjesmu djece, ali i molitvu brojnih vjernika oko adventskog vijenca i oko paljenja prve adventske svijeće koja simbolizira nadu.“ U toj „njihovoj budnosti i molitvi“, kaže, vidi se „koliko se narod raduje upravo dolasku našeg Spasitelja“.
Zajednica okupljena oko vijenca, za njega, „označava zajednicu, živu Crkvu koja se raduje Kristovu dolasku“. Posebno zahvaljuje „svim zborašima, svim mladima, djeci osobito koji sudjeluju u ovom obredu paljenja svijeća u našim krajevima“, jer „na taj način pokazuju svoju nadu u Gospodina“ i svoju želju „da i u ovo vrijeme došašća i oni svojom pjesmom uzveličaju i učine svečanima naše paljenje svijeće i naše susrete s Gospodinom“.
Zašto palimo adventske svijeće i što svaka od njih znači
Središnji dio emisije posvećen je upravo onome što se mnogi pitaju: zašto uopće palimo adventske svijeće i što one točno znače. Vlč. Mihill polazi od samog vijenca. Kaže da „okrugli adventski vijenac simbolizira vječnost, beskonačnost, ljubav Božju prema nama koja nikada ne prestaje“. Upravo zato je vijenac okrugao – krug nema ni početka ni kraja, kao ni Božja vjernost.
Za izradu vijenca koristi se zimzeleno granje. Vlč. Mihill objašnjava: „Zimzeleno granje predstavlja život i nadu“, jer i u zimi „zadržava svoje lišće“, simbolizirajući „vječni život u Kristu koji nikada ne umire“. Četiri svijeće na vijencu, nastavlja, „predstavljaju nadu, očekivanja i vjerske vrline koje rastu tijekom adventa u svakom kršćaninu“. Okrugli oblik, još jednom naglašava, „simbolizira dakle vječnost i beskonačnost, pobjedu Isusa Krista nad smrću, ljubav Božju prema čovjeku koja nikada ne prestaje“.
Svaka svijeća ima svoje ime i svoju poruku. „Prvu smo adventsku svijeću zapalili, koja je svijeća nade“, kaže vlč. Mihill, „predstavlja nadu u dolazak Isusa Krista.“ Druga se svijeća najčešće naziva „svijećom mira ili svijećom vjere“ i „simbolizira našu vjeru u Gospodina“. Treća svijeća je „svijeća radosti“, koja „predstavlja radost podsjećajući na radosni susret koji se ima dogoditi između Boga i čovjeka“. Četvrta svijeća „simbolizira ljubav, označava onoga koji nam dolazi u susret“.
Na kraju, sve to sažima u jednu sliku: „Sve ove četiri svijeće i njihovo značenje možemo doista sažeti u jednoj osobi ili u dvije riječi – Isus Krist. On doista jest naša nada, On nam donosi mir, donosi radost, donosi ljubav, što više, On sam jest ljubav.“ Time jasno pokazuje da adventski vijenac nije samo lijep običaj ili dekoracija, nego duboka kateheza u slici.
Utjelovljenje i obnovljeni savez ljubavi
Vlč. Mihill podsjeća da će nas kroz cijelo vrijeme došašća pratiti prorok Izaija „koji navješta susret s Gospodinom, obećanim Mesijom“. Kaže da se u vremenu došašća „i mi kao kršćani pripremamo za otajstvo utjelovljenja Isusa Krista, za rođenje njegovo“. Njegovim rođenjem „započelo je naše spasenje“. Savez između Boga i čovjeka, koji je „jednom razvrgnut zbog grijeha i slabosti“, a koji je Bog „sklopio s ljudima u više čak navrata u povijesti kroz Stari zavjet“, „konačno biva ponovno obnovljen u Isusu Kristu koji kao ljubav obnavlja narušen odnos Boga i čovjeka“.
Kasnije će, kaže, Krist „svojom žrtvom na križu, a osobito svojim uskrsnućem, pobjedom nad smrću, pokazati koliko je Bogu stalo do svakoga čovjeka, do te mjere da će vlastiti svoj život položiti za nas i za naše spasenje“. Već sada, dok čekamo njegov radosni pojavak i njegovo rođenje, vidimo „koliko nam je ljubav Bog darovao upravo u Isusu Kristu, koliko je žrtve već u njegovom utjelovljenju utkano“. Sam čin da „sići s nebeskih visina radi nas i radi našega spasenja“ jest prvi znak te ljubavi i žrtve. „To je ljubav koju Bog iskazuje u svom Sinu Isusu Kristu prema svakom čovjeku“, naglašava vlč. Mihill.
Zornice u Novoj Rači i Nevincu – budnost u 6 sati ujutro
Poseban naglasak stavlja na sudjelovanje u svetim misama, osobito u zornicama, kao najboljoj pripravi za Božić. Vlč. Mihill kaže: „Božja nas riječ poziva da u ovom vremenu došašća i mi intenzivnije i aktivnije sudjelujemo u onome što nam Crkva daje kao najbolju pripravu, a to su svete mise.“ Podsjeća da „u ovo vrijeme došašća na osobit način slavimo svete mise zornice koje ćemo u našim župama ovdje u Novoj Rači, ali i u Nevincu slaviti svakoga dana u 6 sati ujutro“.
Ističe i važnost žrtve ranog ustajanja: „Na taj način i svojom tjelesnom žrtvom ranoga ustajanja pokazujemo svoju budnost“, i to je konkretno ispunjenje Pavlove riječi o tome da shvatimo ovaj čas i odložimo djela tame. Došašće shvaća ozbiljno: kao poziv da se „iz mraka, iz grijeha, iz slabosti vinemo u mir i svjetlo njegove nazočnosti Isusa Krista“. Na početku ovog svetog vremena poziva vjernike „da budemo budni u molitvi, da budemo budni u dobrim djelima, da probudimo u sebi ono što smo učinili paleći prvu svijeću na našem adventskom vijencu, a to je da probudimo nadu i da postanemo ljudi nade“.
Godina jubileja i poziv da budemo „hodočasnici nade“
Vlč. Mihill se osvrće i na širi okvir Crkve. Kaže da se „pomalo približava kraju ova jubilarna godina, godina jubileja, godina oprosta, godina nade“, u kojoj smo na poseban način, „još od pokojnoga pape Franje, bili prozvani hodočasnicima nade“. Podsjeća da „čovjek kršćanin jest čovjek nade“. Kršćanin se uvijek nečemu nada – „boljem sutra, boljem životu“ ovdje na zemlji, ali i vječnosti.
Dok hodamo ovim svijetom, „nadamo se i vječnosti“, a susret s Gospodinom koji nam dolazi u svetkovini utjelovljenja, „pokazuje nam da nas Gospodin radosno iščekuje i da se u toj nadi i On nama veseli“. Na taj način došašće više nije samo pitanje vanjskih običaja, nego duboki poziv: postati čovjek nade, i to ne samo za sebe, nego i za druge.
„Neka Gospodin najprije pohodi nas“
Pred sam kraj emisije vlč. Mihill se vraća vrlo praktičnoj stvarnosti naših odnosa. Kaže da ćemo ovih dana „možda htjeti razveseliti nekoga u našoj blizini“ i to je dobro, ali upozorava: „Ne zaboravimo na sebe.“ Poziva: „Otvorimo svoja srca i dopustimo da Gospodin ponajprije pohodi nas, naše biće, naše srce“, kako bi nas učinio „ljudima nade, ljudima vjere, ljudima radosti, ljudima ljubavi.“
Na kraju emisije vlč. Mihill kaže: „Želim svima blagoslovljeno ovo vrijeme došašća. Hvaljen Isus i Marija.“ To je i završna molitva ove epizode: da prva adventska svijeća – svijeća nade – stvarno zapali nadu u srcima ljudi koji se osjećaju sami, umorni ili obeshrabreni, i da nas pripremi za susret s Onim koji nam dolazi kao nada, mir, radost i ljubav.
