Vlaho Marić: Iznad Dubrovnika i bojišta – neispričana priča ratnog pilota
Brojne legende i heroji Domovinskog rata, koji su svojim akcijama i nebrojenim podvizima doprinijeli oslobođenju Hrvatske, danas su gotovo zaboravljeni od institucija. Mnogi mladi, visokoobrazovani stručnjaci – piloti, vojnici i policajci – nakon rata su silom politike umirovljeni u najboljim godinama. Zašto se to dogodilo, nikada nije javno objašnjeno. Odgovor na to pitanje i dalje čekaju brojni branitelji, među njima i ratni pilot borbenog helikoptera MI-24, Dubrovčanin Vlaho Marić.
Dječački san koji se pretvorio u povijest
Za starije Dubrovčane, Vlaho je uvijek bio „poseban“ dječak – izuzetan plivač, odgovoran, natprosječno zreo. Dok su njegovi vršnjaci upisivali turističke i ekonomske škole, on je već tada govorio da će biti pilot, i to borbeni. Nakon gimnazije odlazi na stroge liječničke preglede u Trebinje i Beograd, uspješno prolazi selekciju i upisuje vojnu gimnaziju zrakoplovnog smjera.
Godine 1989. diplomira na VVA-i i postaje pilot jurišnog helikoptera MI-24, čime je ušao u povijest kao prvi Dubrovčanin – ratni pilot borbenog helikoptera.
Let s “letećim tenkom”
„MI-24 je posebno stanje uma“, objašnjava Marić. „Ne može svatko svoj um dovesti u tu točku – stanje bez straha, bez misli o problemima. Postojite samo vi i helikopter.“
MI-24 je jedan od najrasprostranjenijih borbenih helikoptera na svijetu, korišten u više od 30 država. U Hrvatskoj je, nažalost, aktivno služio samo do 2006. godine.
Zašto?
Marić kaže kako je objašnjenje o „skupom održavanju i nedostatku dijelova“ teško prihvatljivo. U Domovinskom ratu MI-24 odigrao je ključnu ulogu u akcijama Zima ’94, Ljeto ’95, Bljesak, Oluja, Maestral, Južni potez, gdje su posade svojim manevrima nerijetko tjerale neprijatelja u paniku i povlačenje.
Helikopteri – životna ljubav
Vlaho naglašava da su helikopteri posebne letjelice jer mogu sletjeti gotovo bilo gdje – na livadu, otok, planinu, heliodrom. Upravo su takvi uvjeti bili presudni u ratnim operacijama na nepristupačnim terenima, gdje su piloti MI-24 često bili jedina podrška braniteljima na zemlji.
Pad helikoptera u Bosni – čudo preživljavanja
Na pitanje o najtežem trenutku, Marić zastaje. Glas mu podrhtava.
„Živimo sa suborcima koji više nisu s nama“, kaže.
Tijekom borbene misije kod Šipova u Bosni, njihov MI-24 pogođen je i srušio se osam kilometara unutar neprijateljskog teritorija. Helikopter je pao u kanjon.
„Ni danas ne znam kako smo se izvukli“, priznaje.
Mnogi njegovi kolege nisu imali tu sreću. Upravo zbog toga, svaki spomen paloih pilota budi duboku tugu i ponos.
Nepravde nakon rata
Iako su američki borbeni piloti u vrhu vojne elite SAD-a, u Hrvatskoj su se prema pilotima često odnosili maćehinski. Unatoč izvrsnim ocjenama, fizičkoj spremnosti i iskustvu, Mariću su nudili uredske dužnosti, što nije mogao prihvatiti.
„Bio sam preponosan da prihvatim rad za stolom“, govori.
Novi život ponovno uz helikoptere – HELIMAX
Vlaho osniva tvrtku HELIMAX d.o.o., s idejom otvaranja škole za civilne pilote. Birokratske prepreke tadašnje Hrvatske, još izvan EU-a, onemogućile su realizaciju projekta.
Ipak, jedan od njegovih helikoptera sudjelovao je u obuci pilota u Sloveniji u pilotskoj školi Adria Airwaysa putem tvrtke Helitrade.
U privatnom vlasništvu imao je dva helikoptera i jedan u najmu. Izvodio je panoramske letove, transfere, snimao filmove i fotografije iz zraka. Snimke Dubrovnika koje je radio i danas se dijele društvenim mrežama i medijima diljem svijeta.
„Moj Dubrovnik je grad nevjerojatne ljepote. Svaki put kad letim iznad njega – naježim se“, kaže Marić.
Let s gradonačelnikom
Jedan od najposebnijih letova bio je onaj s dubrovačkim gradonačelnikom Androm Vlahušićem.
„Tek sada vidim gdje sam gradonačelnik“, rekao je nakon leta, oduševljen prizorima.
Što se dogodilo s MI-24 nakon 2000.?
Iako su se helikopteri pripremali za remont, nikada nije došlo do realizacije.
„Razloge ne znam. Nisu u mojoj domeni“, govori Marić.
Ratne godine – 1750 dana u borbenom sektoru
Nakon što 1991. napušta JNA, odmah odlazi u MUP Dubrovnik, a kasnije u Zagreb, gdje s kolegama stvara Prvu hrvatsku borbenu helikoptersku eskadrilu – najmlađu postrojbu Hrvatskog zrakoplovstva.
Nakon dolaska MI-24, u rekordnom vremenu posada postaje borbeno osposobljena. Sudjelovali su u svim akcijama oslobađanja Hrvatske, bez ijednog poginulog pripadnika eskadrile.
Vlaho Marić u borbenom sektoru provodi oko 1750 dana. Nositelj je brojnih odličja, uključujući medalju za iznimne pothvate.
HV napušta 2005. kao zapovjednik eskadrile u činu bojnika.
Poštovanje prema Ivanu Selaku
O legendarnom pilotu Ivanu Selaku govori s dubokim poštovanjem:
„Selak je prototip borbenog pilota. Vrstanski pilot i lojalan prijatelj.“
I drugi piloti jednako govore o Mariću – s respektom.
Priča Vlaha Marića nije samo biografija jednog pilota.
To je priča o generaciji hrvatskih branitelja koji su dali sve – profesionalnost, mladost, živote – a danas prečesto ostaju zaboravljeni.
Dok god ovakve priče pišemo i čuvamo, nijedan heroj neće pasti u tišinu.
Izvor: RATNI PILOT BORBENOG ZRAKOPLOVA IZ DUBROVNIKA – VLAHO MARIĆ
https://zene-domovinski-rat.hr
„Moj glas, moje oružje“ – dokumentarni film o ratnim novinarkama Euforija Portal
