16. studeni – dan kada je Hrvatska dočekala pravdu. Oslobađanjem Gotovine i Markača potvrđeno je da je Oluja bila legitimna oslobodilačka operacija, a ne zločinački plan
„Rat je gotov. Rat pripada povijesti. Okrenimo se budućnosti.“
Tim riječima, general Ante Gotovina obratio se tisućama ljudi na Trgu bana Jelačića i milijunima pred ekranima, na dan kada su on i general Mladen Markač oslobođeni svih optužbi u Haagu.
Bio je 16. studeni 2012. — datum koji je u hrvatskoj povijesti ostao upisan ne kao politička pobjeda, nego kao povratak dostojanstva narodu koji je predugo nosio tuđu ljagu.
Taj dan nije bio dan mržnje nego dan olakšanja. Dan kad su ljudi shvatili da nisu optuženi zato što su se branili. Dan kad je cijela zemlja mogla prvi put nakon dugo vremena udahnuti bez tereta sumnje.
Put do presude: Od šoka do pravde
Prvostupanjska presuda iz 2011. godine, kojom su Gotovina i Markač osuđeni na 24 i 18 godina zatvora, bila je šok za Hrvatsku. Optuženi su da su bili dio “udruženog zločinačkog pothvata” s ciljem trajnog protjerivanja Srba iz Krajine, čime se teret krivnje praktički proširio na cijeli Domovinski rat.
Godinama nakon toga hrvatska je javnost živjela s osjećajem kolektivne krivnje, iako je rat započeo agresijom na međunarodno priznatu državu, okupacijom gotovo trećine njezina teritorija i masovnim zločinima od Vukovara do Škabrnje. Ipak, političke i medijske interpretacije često su Hrvatsku prikazivale kao stranu koja se treba opravdavati.
Sve to promijenilo se 16. studenoga 2012., kada je Žalbeno vijeće ICTY-a preinačilo presudu. Ukinuta je optužba za udruženi zločinački pothvat i odbačena kvalifikacija “prekomjernog granatiranja Knina”, čime je srušen ključni temelj tvrdnje da je Oluja bila nelegalna.
Presuda koja je potvrdila ono što je narod znao: Hrvatska se branila
Oslobađajuća presuda nije samo osobna rehabilitacija Gotovine i Markača — ona je pravna potvrda da nije postojao plan protjerivanja civila, da hrvatsko vodstvo nije vodilo zločinačku politiku i da Oluja nije bila zločin, nego legitimna vojno-redarstvena operacija oslobađanja okupiranog teritorija. 16. studeni – dan kada je Hrvatska dočekala pravdu.
Sud je jasno utvrdio da:
- Nije dokazana namjera hrvatskog političkog i vojnog vrha da protjera Srbe,
- nije dokazano da su Gotovina i Markač izdali nezakonite zapovijedi,
- metodologija kojom se tvrdilo da je granatiranje Knina bilo nezakonito bila je pogrešna.
Drugim riječima: Pravna ljaga, koja je godinama bacana na Hrvatsku, uklonjena je.
Oluja – povratak države, a ne protjerivanje naroda
Operacija Oluja provedena je u kolovozu 1995. radi oslobađanja područja koja su bila pod okupacijom paravojnih i političkih struktura koje nisu priznavale Republiku Hrvatsku.
Prije početka operacije predsjednik dr. Franjo Tuđman više je puta pozivao stanovnike da ostanu i jamčio im prava, što je dokumentirano u transkriptima i međunarodnim zapisnicima.
Sud je potvrdio da nije postojala zapovijed o etničkom čišćenju, niti državni plan protjerivanja.
Pojedinačni zločini koji su se dogodili, kao i u svakom ratu, ostaju zločini — ali nisu bili dio nikakve politike.
Oslobađajuća presuda time nije “opravdala sve”, ali je jasno pokazala razliku između pojedinačnih zločina i zločinačkog plana. 16. studeni – dan kada je Hrvatska dočekala pravdu.
Dvostruka mjerila i teret šutnje
Godinama su se pojedini izvještaji i politički pritisci temeljili na tzv. “topničkim dnevnicima” i konstrukcijama o granatiranju Knina, dok su istodobno razaranja poput Vukovara, Sarajeva ili brojnih bosanskih gradova često nazivana “tragedijama rata”, bez ozbiljnog sudskog epiloga.
To je stvorilo osjećaj duboke nepravde među hrvatskim braniteljima i civilima, jer su bili svjesni da se pred Haagom često nije vodio samo sudski proces — nego i borba za narativ.
No unatoč tome, obrana je izdržala. I dokazala.
Povratak generala – povratak ponosa
Kad su Gotovina i Markač stigli u Hrvatsku, dočekani su bez mržnje, bez osvete i bez političkih manipulacija — dočekani su kao ljudi koji su ponijeli križ države i vratili se čisti.
Gotovina nije tražio osvetu. Markač nije podizao glas.
Njihove su riječi bile mirne, gotovo nenametljive — i upravo zato snažne.
To nije bio put trijumfa nad drugima. To je bio povratak istine o sebi.
16. studeni – dan kada je Hrvatska dočekala pravdu.
Više od presude – simbol
Samo dva dana nakon oslobađanja, 18. studenoga, obilježava se Dan sjećanja na žrtvu Vukovara.
Ove dvije obljetnice, stavljene jedna uz drugu, nose simboliku.
Kad pogledamo unatrag, važno je reći stvari onako kako jesu
Oluja nije bila osveta nego povratak vlastite zemlje. 16. studeni – dan kada je Hrvatska dočekala pravdu.
Nije bila akcija etničkog čišćenja nego operacija oslobađanja okupiranog teritorija koji je godinama bio pod paravojnom i političkom kontrolom.
Hrvatska je prije Oluje prihvatila plan Z-4, koji bi Srbima dao autonomiju veću nego što ju ikad imaju danas, ali vođe u Kninu to nisu htjeli ni saslušati jer su vjerovali da Hrvatska neće izdržati. I tu je sve počelo i sve završilo.
Oluja je bila čista vojna akcija koja je u svega nekoliko dana vratila državu na njezine granice.
Da je cilj bio protjerivanje, ne bi postojali javni pozivi predsjednika Tuđmana da ljudi ostanu u svojim domovima.
Ne bi postojalo ni povratka, niti bi danas u Hrvatskoj živjeli ljudi srpske nacionalnosti kao naši susjedi, kolege i prijatelji.
Hrvatska nije zemlja mržnje.
Nije bila tada, i nije danas.
Srbi koji žele živjeti u miru, graditi život ovdje i poštovati ovu zemlju – dobrodošli su i bit će dobrodošli.
Naš problem nikada nije bio narod nego politika koja je gurala ljude u rat, laž i strah.
Zato taj dan ne pamtimo da bi nekoga ponizili, nego da bi rekli jasno i čisto – uz sve rane, uz sve boli, uz sve nepravde – nismo radili ono što su nam pripisivali.
I zato istina nije pobjeda nad drugima.
To je mir koji trebaš da bi živio sa sobom.
I zato 16. studeni nije samo datum oslobađajuće presude – to je dan kad je Hrvatska prestala biti optužena i ponovno postala ono što jest: Država koja se obranila i ostala dostojanstvena.
Često postavljana pitanja o Oluji i presudi iz Haaga
Je li Oluja proglašena legitimnom?
Da. Haški sud je 16. studenoga 2012. ukinuo raniju presudu i potvrdio da nije postojala udružena zločinačka organizacija. Oluja je time potvrđena kao legitimna vojna i obrambena operacija.
Je li Hrvatska odbila mirovni plan?
Ne. Hrvatska je prihvatila plan Z-4, ali ga je vodstvo tzv. Republike Srpske Krajine odbilo i nije se pojavilo na pregovorima.
Je li postojao plan protjerivanja stanovništva?
Ne. Sud je utvrdio da nije postojao plan protjerivanja srpskog stanovništva te da su postojali javni pozivi da se ostane u domovima.
Je li Oluja bila osveta?
Ne. Oluja je bila obrambena operacija kojom je oslobođen okupirani hrvatski teritorij i vraćen u ustavni poredak.
Jesu li Srbi danas dobrodošli u Hrvatskoj?
Da. Hrvatska je dom svima koji žele živjeti u miru i poštovati zakone, bez obzira na narodnost. Problem nikada nije bio srpski narod nego politika koja je vodila rat.
Zanimljive činjenice o Oluji koje mnogi ne znaju
🔹 Oluja je trajala samo 84 sata, a oslobođeno je oko 10.400 km² teritorija – gotovo petina države.
🔹 Prije same akcije Hrvatska je prihvatila mirovni plan Z-4, koji bi Srbima dao autonomiju veću nego što ju imaju danas – ali pobunjenička vlast ga je odbila i nije se ni pojavila na pregovorima.
🔹 Za vrijeme Oluje hrvatska strana je javno pozivala stanovnike da ostanu, što je zabilježeno i u snimkama HRT-a i press konferencijama predsjednika Tuđmana.
🔹 Oluja je bila ključna i za okretanje rata u BiH, jer je oslobođenje hrvatskog teritorija omogućilo razbijanje opsade Bihaća i kasnije slom enklava koje su prijetile novom genocidu.
🔹 U oslobađanju je sudjelovalo više od 200.000 hrvatskih vojnika, policajaca i pripadnika domobranskih i gardijskih postrojbi, uključujući dragovoljce povratnike iz cijelog svijeta.
🔹 Jedan od najpoznatijih trenutaka Oluje je postavljanje hrvatske zastave na tvrđavu u Kninu 5. kolovoza 1995. – taj kadar obišao je cijeli svijet.
🔹 Haški tribunal je u konačnoj presudi utvrdio da nije postojala udružena zločinačka organizacija, čime je Oluja potvrđena kao legitimna vojna operacija, a ne plan etničkog čišćenja.
🔹 Oluja se danas obilježava kao Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, ali i kao dan kada je potvrđeno da Hrvatska može pobijediti i ono što se činilo nemogućim.
O generalu Anti Gotovini već smo pisali i ranije povodom njegova rođendana – više o tome možete pročitati ovdje.
International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia (ICTY) — Appeals Judgement Summary for Ante Gotovina and Mladen Markač:
Originalni PDF Međunarodni kazneni sud
ICTY — Cjelovito razmatranje presude (Judgement) u slučaju Gotovina i Markač:
PDF dokument Međunarodni kazneni sud
Sažetak i analiza slučaja na ICRC Casebook-u: “The Prosecutor v. Gotovina and Markač”
Tekstualni prikaz casebook.icrc.org
