Velika Pisanica, 31. listopada 2025. – Pod jutarnjom jesenskom maglom, uz zvuke himne i molitvu zahvalnicu, Velika Pisanica je obilježila 34. godišnjicu Dana oslobođenja općine i vojnoredarstvene operacije „Otkos 10“ – prve velike oslobodilačke akcije hrvatskih snaga u Domovinskom ratu. Bio je to dan sjećanja, ali i živog svjedočanstva da se sloboda čuva radom, zajedništvom i ljubavlju prema Domovini.
Program obilježavanja: Od molitve do domoljubne pjesme
Službeni program tekao je prema rasporedu Općine Velika Pisanica:
- 10:30 – 11:00 doček gostiju (ispred zgrade Općine)
- 11:00 – 11:30 sveta misa u crkvi Presvetog Srca Isusova (predvodio vlč. Mihill Gojani)
- 11:35 – 11:45 polaganje vijenaca i paljenje svijeća kod spomen-obilježja poginulim hrvatskim braniteljima
- 11:50 – 13:00 prigodni program i obraćanja u Društvenom domu
- 13:00 domjenak
“Otkos 10 bio je među prvim akcijama u Hrvatskoj. Pokazali smo da se ne bojimo. Akcija je bila stručno isplanirana. Ovo je naš rođendan – dan kad se sjećamo poginulih i zahvaljujemo živima. Na nama je danas obveza graditi bolji i kvalitetniji život u Velikoj Pisanici i cijeloj Hrvatskoj.”
“Otkos 10” – početak pobjedničkog puta
„Otkos 10“ bio je među prvim odlučnim koracima hrvatskih snaga. Iz Velike Pisanice krenuo je jedan od glavnih pravaca oslobađanja Bilogore, a u samo nekoliko dana oslobođen je tada najveći teritorij u Republici Hrvatskoj. Akcija je, kako svjedoče sudionici, bila pomno i stručno isplanirana: JNA je očekivala pomoć iz Beograda – koja nije stigla – a neprijateljske snage povlačile su se iz raznih pravaca.
U operaciji su iz pravca Velike Pisanice sudjelovali samostalni vod ZNG-a, tadašnja PD četa, specijalna policija te druge postrojbe koje su djelovale na širem području.
Pripadnici 55. samostalnog bataljuna Bjelovar na položajima kod Pakraca. Dio pripadnika ove postrojbe sudjelovao je ranije u operaciji „Otkos 10“, jednoj od prvih oslobodilačkih akcija Hrvatske vojske u Domovinskom ratu.
Svjedočanstvo načelnika: “Imao sam 20 godina. Dragi Bog me sačuvao.”
U nastavku svečanosti, u Društvenom domu, okupljenima se obratio načelnik Općine Velika Pisanica, Fredi Pali – ne samo kao načelnik općine, nego i kao sudionik „Otkosa 10“. Njegovo svjedočanstvo bilo je jedan od najpotresnijih trenutaka dana:
Govoreći o značaju akcije, Pali je naglasio:
“Otkos 10 bio je među prvim akcijama u Hrvatskoj. Pokazali smo da se ne bojimo. Akcija je bila stručno isplanirana, u par dana oslobodili smo veliko područje. Ovo je naš rođendan – dan kad se sjećamo poginulih i zahvaljujemo živima. Na nama je danas obveza graditi bolji i kvalitetniji život u Velikoj Pisanici i cijeloj Hrvatskoj.”
Načelnik je posebno istaknuo da danas suživot u općini funkcionira dobro i kvalitetno, u multietničkoj zajednici u kojoj se ljudi poštuju i rade zajedno za opće dobro.
Žrtva koja se pamti
Prema svjedočanstvima sudionika, u samoj akciji na području Velike Pisanice poginula su dvojica branitelja, među kojima i Mato Šola, a još četvorica izgubila su život u kasnijim djelovanjima i granatiranjima u općini. Više je branitelja ranjeno i zbrinuto u Bjelovaru. Imena i uspomene na poginule utkane su u spomen-obilježje pred kojim se svake godine polažu vijenci i pale svijeće.
Tko je sve bio prisutan i tko je govorio
Svečanosti su nazočili brojni uzvanici, branitelji, obitelji poginulih, učenici, mještani i gosti. U službenom protokolu posebno su pozdravljeni:
- Dinko Tandara, u ime potpredsjednika Vlade i ministra hrvatskih branitelja
- Konzul Mađarske
- Marija Jungić, zamjenica župana Bjelovarsko–bilogorske županije
- Predstavnici Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata, uz general-pukovnika Slavka Barića
- Predstavnici policije, civilne zaštite i drugih službi te načelnici susjednih općina
U ime domaćina sudjelovali su i predstavnici Osnovne škole Velika Pisanica, čija je ravnateljica također bila prisutna.
Poruke iz govora
U pozdravnim govorima naglašeno je:
- Trajno sjećanje na poginule i nestale, uz jasnu poruku da branitelji nisu teret, nego počasni temelj hrvatske državnosti.
- Poziv da branitelji i dalje budu savjest i savjetnici društva – da svojim iskustvom usmjeravaju nove naraštaje.
- Obveza institucija da čuvaju dostojanstvo branitelja, podupiru obitelji i stvaraju uvjete da mladi ostaju i uspijevaju u Hrvatskoj.
- Snažna poruka kako je Hrvatska “prelijep dio zemaljske kugle” koji valja sačuvati za djecu – stvorili smo domovinu, sada je dužnost graditi je i predati boljom.
Himna, KUD i premijera klape
Prigodni umjetnički program započeo je intoniranjem himne Republike Hrvatske. Nastupili su:
- KUD „Sloga“ Velika Pisanica
- Muška pjevačka skupina/klapa iz Velike Pisanice, koja je premijerno izvela novu domoljubnu pjesmu – emocija na licima publike govorila je više od riječi.
Uz glazbeni dio, Općina Velika Pisanica nagradila je učenike za sudjelovanje i uspjehe u čuvanju sjećanja na Domovinski rat. Učenik koji je osvojio nagradu recitirao je domoljubnu pjesmu, što je izazvalo veliki pljesak i emocije u dvorani. Time je još jednom potvrđeno da se sjećanje i zahvalnost uče od najmlađih.
Vrijeme kao živa uspomena
Tog jutra 1991. bilo je maglovito i hladno, prisjećaju se veterani – pravo jesensko vrijeme. Kasnije je granulo sunce. Godinama poslije, isti taj ritam jutarnje magle i poslijepodnevnog sunca nosi simboliku: Kroz maglu rata do svjetla slobode.
Snage koje su krenule iz Velike Pisanice
Povijesni okvir operacije „Otkos 10“
Operacija „Otkos 10“ bila je jedna od prvih oslobodilačkih operacija Hrvatske vojske u Domovinskom ratu.
Izvedena je na području Bjelovarsko-bilogorske i Virovitičko-podravske županije, a trajala je od 31. listopada do 12. studenoga 1991. godine.
Sama operacija bila je dio šire operacije „Orkan ’91“, kojom je Hrvatska vojska oslobađala zapadnu Slavoniju i učvršćivala obranu prema rijeci Savi.
Okupacija Bilogore i stanje prije operacije
Početkom kolovoza 1991. JNA se, nakon povlačenja iz Slovenije, utaborila u područjima s većinskim srpskim stanovništvom u Hrvatskoj.
Dio Bjelovarskog korpusa JNA zauzeo je dijelove Bilogore i pokušao se spojiti s Banjolučkim korpusom iz Bosne i Hercegovine, s ciljem presijecanja Podravske magistrale – jedine prometnice koja je tada povezivala Slavoniju s ostatkom Hrvatske.
Do sredine listopada 1991. neprijateljske snage izbile su samo tri kilometra do te ceste.
Pod utjecajem velikosrpske propagande, dio lokalnog srpskog stanovništva priključio se pobuni i proglasio područje tzv. SAO Krajine.
S položaja na Bilogori JNA i pobunjenici granatirali su okolna hrvatska mjesta: Bjelovar, Daruvar, Grubišno Polje, Slatinu i Viroviticu.
Priprema i zapovjedništvo operacije
Nakon zauzimanja vojarni JNA i naoružavanja branitelja, Krizni štab općine Grubišno Polje donio je 1. listopada 1991. odluku o oslobađanju jugoistočne Bilogore.
Zapovjednik II. operativne zone Bjelovar pukovnik Miroslav Jerzečić odobrio je plan i imenovao pukovnika Franju Kovačevića zapovjednikom operacije „Otkos 10“.
Zapovjedno mjesto bilo je u zgradi bivše Teritorijalne obrane u Grubišnom Polju.
U planiranju i provedbi sudjelovali su:
- Franjo Kovačević – zapovjednik operacije
- Đuro Crkvenac – zamjenik zapovjednika
- Ivica Debić – pomoćnik za sigurnost
- Ante Delić – pomoćnik za borbeni moral
S njima su surađivali zapovjednici postrojbi predviđenih za akciju:
- Đuro Dečak, zapovjednik 127. brigade ZNG Virovitica
- Hamdija Mašinović, zapovjednik specijalne policije Bjelovar
- Željko Cepanec, zapovjednik protudiverzantske satnije Bjelovar
- Ivan Bosnar, zapovjednik 52. samostalnog bataljuna ZNG Daruvar
Snage i cilj
U akciji je sudjelovalo ukupno oko 2 850 hrvatskih branitelja – pripadnici Zbora narodne garde, specijalne i redovne policije, te odredi narodne zaštite s područja Bjelovara, Virovitice, Grubišnog Polja, Koprivnice i Daruvara.
Cilj je bio osloboditi okupirani dio Bilogore, potisnuti neprijatelja i osigurati komunikaciju Podravskom magistralom, čime bi se spriječilo presijecanje Hrvatske na dva dijela.
Tijek i završetak operacije
Operacija je provedena u dvije faze:
- Prva faza: 31. listopada – 4. studenoga 1991.
- Druga faza: 11. – 12. studenoga 1991.
Akcija je, kako svjedoče branitelji, pokazala da se neprijatelja ne treba bojati, već ga treba nadmudriti i preduhitriti – dobrom pripremom i zajedništvom.
Suživot danas: Multietnička zajednica koja se poštuje
“Oni koji su ostali, žive s nama bez problema” – poručeno je sa svečanosti. Velika Pisanica je danas multietnička sredina u kojoj se njegovati poštovanje, rad i red smatraju pravim putem za mirnu budućnost.
Zahvala braniteljima – i obveza nama živima
Euforija portal i radio pridružuju se zahvalama:
Hvala, hrvatski branitelji.
Hvala na hrabrosti, krvi, volji, na tome što ste s 18, 20, 30 ili 40 godina stali ina branik domovine.
Hvala obiteljima koje su nosile teret rata i tišinu poraća.
Naša je dužnost, kako je rečeno i s oltara i s pozornice, ne zaboraviti, raditi i graditi – da djeca ove općine i cijele Hrvatske ostanu, uče, rade i vole svoju zemlju.
Zaključno
„Otkos 10“ nije samo točka u povijesnim knjigama. To je početak puta koji je završio slobodom. U Velikoj Pisanici ta se istina ne prepričava samo, nego se živi – u molitvi, u zahvalnosti, u pjesmi i u odgoju djece da znaju: sloboda ima ime i prezime – hrvatski branitelj.
Dok god živi sjećanje, živi i Domovina.
