Na današnji dan, 16. listopada, prije osamnaest godina, ljudi diljem naših prostora probudili su se uz vijest koja je zaledila srca – u prometnoj nesreći kod Nove Gradiške ugašen je život Todora Toše Proeskog. Ipak, gotovo dva desetljeća kasnije, njegov glas odzvanja istom snagom, a sjećanje na mladića koji je glazbom i ljudskošću spajao narode ne blijedi.
Danas nije samo dan sjećanja; to je dan kada se kolektivno prisjećamo osmijeha, skromnosti i talenta koji su prerano otišli. Toše nije bio samo pjevač. Bio je simbol jedne generacije, umjetnik čija je misija bila širiti ljubav i toleranciju, a njegove su pjesme postale zvučna podloga života mnogih.
Dječak koji je obećavao zvijezde
Rođen u Prilepu 25. siječnja 1981., Todor Proeski pokazivao je nevjerojatan glazbeni dar od najranijeg djetinjstva. Njegov prvi javni nastup s deset godina, kada je izveo “Ave Mariju”, ostavio je publiku bez daha i najavio dolazak glazbenog čuda. Put ga je vodio od glazbene škole do Muzičke akademije u Skoplju i usavršavanja u New Yorku kod profesora Williama Rileya, istog učitelja koji je podučavao Luciana Pavarottija.
Karijera mu je eksplodirala krajem 90-ih. Hitovima poput “Usne na usnama” i “Sunce u tvojoj zlatnoj kosi” osvojio je Makedoniju, no njegov talent bio je prevelik da bi ostao unutar jednih granica.
Glas koji je prešao sve granice
Početkom 2000-ih, Toše je postao glazbeni fenomen čija je popularnost nadilazila države. S jednakim su ga žarom slušali i voljeli od Makedonije i Srbije, preko Bosne i Hercegovine, pa sve do Hrvatske i Slovenije. Suradnja s Tonijem Cetinskim na pjesmi “Lagala nas mala” širom mu je otvorila vrata hrvatskog tržišta, a album “Dan za nas” zacementirao je njegov status istinske zvijezde.
Pjesme poput “Srce nije kamen”, koju je za njega napisala Antonija Šola, postale su megahitovi. Godine 2006. upravo je ta skladba bila najizvođenija na hrvatskim radijskim postajama, a Toše je postao jedini inozemni pjevač koji je osvojio glavnu nagradu Hrvatskog radijskog festivala. Njegov uspjeh nije ležao samo u besprijekornom vokalu, već u iskrenosti s kojom je pjevao, pretvarajući svaku notu u čistu emociju.
Više od glazbe: Srce humanitarca
Ono što je Tošu Proeskog izdvajalo iz mase nije bio samo njegov vokalni raspon, već i neizmjerna ljudskost. Godine 2003. postao je najmlađi UNICEF-ov veleposlanik dobre volje, a njegova pjesma “This World” postala je UNICEF-ova himna. Dobitnik je i humanitarne nagrade Majke Tereze za svoje brojne humanitarne koncerte i akcije.
Njegove riječi nakon pobjede na HRF-u i danas odzvanjaju kao životni moto: “Ljubav, tolerancija i to da svoj život živimo kao da ćemo živjeti milijun godina, to nas čini ljudima.”
Nasljeđe koje živi vječno
Kobno jutro 16. listopada 2007. odnijelo je fizičko tijelo, ali ne i duh Toše Proeskog. Makedonija je proglasila dan žalosti, a prizori tuge, paljenja svijeća i spontanog okupljanja građana na trgovima u brojnim gradovima pokazali su koliko je dubok trag ostavio.
Danas, osamnaest godina kasnije, njegove pjesme i dalje žive. One su neizostavan dio radijskog etera, intimnih proslava i trenutaka tuge. Nacionalna arena u Skoplju nosi njegovo ime, a njegova rodna kuća u Kruševu postala je mjesto hodočašća. Toše Proeski je dokaz da istinski umjetnici nikada ne umiru. Njihova umjetnost i dobrota nastavljaju živjeti, nadahnjujući nove generacije.
Sjećanje na Euforija Radiju
U čast sjećanja na neprežaljenog umjetnika, Radio Euforija večeras priprema poseban program posvećen glazbi i životu Toše Proeskog.
Pridružite nam se večeras, 16. listopada, točno u 21:00 sat. i budite dio polusatne emisije ispunjene emocijama i najljepšim pjesmama makedonskog slavuja.
Program možete pratiti uživo putem:
- Web stranice: www.euforija.online
- EON TV platforme
- Ostali digitalni streaming servisi poput aplikacije Radio Box
Pustimo da nas još jednom poveže glazba čovjeka anđeoskog glasa.
