Večeras, kada se kazaljke poklope na 20:45, Hrvatska će stati. Od Vukovara do Dubrovnika, disat će se kao jedno. U zraku će lebdjeti samo jedna misao, jedna želja, jedna molitva – pobjeda Vatrenih. U srcu Češke, naši vitezovi ne igraju samo utakmicu; oni igraju za snove cijele nacije, za ponos utkan u svaku kockicu svetog dresa. Protivnik je čvrst, ulog je ogroman, ali srce vatreno ne poznaje strah.
Nacija kao dvanaesti igrač
Postoje utakmice koje su više od sporta. Utakmice koje postaju mjerilo karaktera jedne generacije i ogledalo duha naroda. Večerašnji sraz u Pragu upravo je takav. Ovo nije samo borba za tri boda; ovo je borba za potvrdu statusa velesile, za miran put prema Americi, Meksiku i Kanadi gdje nam je i mjesto.
Zlatko Dalić, naš skromni vođa, zna težinu trenutka. Njegova smirenost ulijeva povjerenje, a njegova vjera u ove dečke jača je od bilo koje taktike. On ne vodi samo nogometaše; on vodi sinove, braću i očeve koji na leđima nose nadu i ljubav milijuna Hrvata. Oni su naša produžena ruka na terenu, naši gladijatori u areni snova.
Sva tri puta vode dalje, ali samo je jedan – hrvatski!
Kalkulacije postoje, ali one su za matematičare. Za nas navijače, kao i za Vatrene na terenu, postoji samo jedan put – onaj pobjednički. Ipak, budimo realni i pogledajmo što nam donosi praška večer.
SCENARIJ IZ SNOVA: POBJEDA KOJA OTVARA RAJSKA VRATA!
Ovo je ono za što živimo! Pobjeda u Pragu ne donosi samo tri boda. Ona donosi mir, samopouzdanje i praktički osiguranu vizu za Mundijal. S tom pobjedom, odlazimo na nedostižnu prednost i gazimo dalje s pjesmom. Tada bi utakmice protiv Gibraltara i Farskih otoka bile samo proslava i uigravanje simfonije za veliko natjecanje. To je kraljevski put, put pobjednika kojim Hrvatska zna i mora kročiti.
REMI: SUDBINA OSTAJE ČVRSTO U NAŠIM RUKAMA
Bod s teškog gostovanja nikada nije neuspjeh, ali ostavio bi gorak okus nedovršenog posla. Situacija se ne bi dramatično zakomplicirala – i dalje bismo sve držali u svojim nogama, s prednošću bolje gol-razlike i utakmicom više. No, to bi značilo da prava na opuštanje nema. Svaka sljedeća utakmica nosila bi imperativ pobjede, a put bi postao trnovitiji. Mi nismo nacija koja se zadovoljava mrvicama; mi želimo sve.
PORAZ: SCENARIJ KOJI ODBIJAMO PRIHVATITI
U rječniku Vatrenih riječ “poraz” ne postoji, ali ako se i dogodi večer loše sreće, nebo neće pasti. Hrvatska bi i tada sama odlučivala o sebi. Međutim, pravo na krivi korak više ne bi postojalo. Svaka preostala utakmica, uključujući i posljednje, pakleno gostovanje u Crnoj Gori, postala bi finale. To je put drame i stresa koji želimo izbjeći. Naši dečki su bezbroj puta pokazali da su najjači kad je najteže, ali pozovimo sreću da nas večeras pomazi.
Neka se čuje pjesma do Praga!
Neka odjekuje trgovima, neka se ori s balkona, neka tutnji iz grla milijuna ponosnih navijača. Večeras nismo razdvojeni kilometrima; večeras smo jedno srce koje kuca u istom, pobjedničkom ritmu. Ustanite, obucite dres, izvjesite zastavu. Neka svaki kutak Lijepe Naše oboji crven-bijeli-plavi ponos. Neka naši dečki, tamo daleko u Pragu, zatvore oči na sekundu prije izlaska na teren i osjete tu snagu. Neka znaju da iza njih stoji vojska vjernih navijača, od djeteta s prvim dresom do naših baka i djedova koji su svjedočili svakoj velikoj pobjedi.
Neka se večeras iz svakog doma, svakog kafića i s Vašeg Euforija Radija čuje samo jedna frekvencija – ona pobjednička. Pošaljimo našim Vatrenima val pozitivne energije koji će ih nositi travnjakom. Taj val nije samo buka; to je poruka. Poruka da nikada nisu sami, da je svaki njihov korak i naš korak, a svaka kap znoja zalog za našu zajedničku sreću. Neka osjete da nismo samo promatrači. Mi smo Hrvatska.
IGRAJ MOJA HRVATSKA, KAD TE VIDIM JA, SRCE MI GORI, SRCE MI GORI! SRETNO, VATRENI!
