NOVA RAČA – Sestre Husar Otvorile Dušu i Nebo nad Svetištem. Postoje večeri koje nisu zapisane samo u kalendarima, već se urežu duboko u duše onih koji su im svjedočili. Jedna takva večer dogodila se u petak, 3. listopada, u Biskupijskom Marijanskom svetištu u Novoj Rači. Uoči velikog zahvalnog hodočašća Bjelovarsko-križevačke biskupije, tlo posvećeno molitvom i nadom postalo je pozornica za nešto više od koncerta. Postalo je mjesto susreta neba i zemlje, kroz glasove i svjedočanstvo sestara Ivane i Marije Husar.
Zrak je bio prožet tišinom i iščekivanjem. Mladi hodočasnici, koji su pješice stigli iz bjelovarske katedrale, unijeli su u svetište energiju predanja, a njihova žrtva bila je uvertira u večer ispunjenu milošću. Sestre Husar, koje i same potječu iz ovih krajeva, nisu došle kao gošće. Došle su kući. I upravo se tako osjetilo u svakom otpjevanom stihu i svakoj izgovorenoj riječi – kao povratak izvoru.
U ekskluzivnom razgovoru za Euforija Portal, netom prije koncerta, sestre su otvorile srce i podijelile put koji ih je od svjetala svjetskih pozornica doveo do najintimnijeg poslanja – slavljenja Gospodina kroz glazbu.
Od Ljepote do Potrebe Srca
“Duhovna glazba je utkana u naše temelje,” započela je jedna od sestara, prisjećajući se početaka u zboru “Zvijezdice”. Tada su, kažu, učile da duhovna glazba mora biti “najljepša, najuzvišenija”. U početku ih je vodila ljepota skladbi, no život je donio trenutke kada ta glazba više nije bila samo opcija, već jedini put.
“Došao je period života kad je to bila opcija koja je u jednom trenutku stvarno bila jedina,” iskreno su priznale. “Kroz tu glazbu se najviše mogao manifestirati dar koji smo dobili od Boga. Bilo je najautentičnije, najiskrenije… To je bio prirodni korak.”
Ta autentičnost osjetila se sinoć u svakom dahu. Njihovi glasovi nisu samo izvodili pjesme; oni su nosili molitvu. Publika nije bila samo publika; postala je zajednica koja diše kao jedno.
Koncert Gdje Svi Postaju Jedno
Na pitanje kako doživljavaju povezanost s ljudima kroz duhovnu glazbu, odgovor je bio jasan i snažan. To je potpuno novo poglavlje u usporedbi sa svjetovnom glazbom.
“Shvatile smo da smo svi jedno,” rekle su, a oči su im sjale posebnim žarom. “Duhovna glazba nije samo nešto gdje ćeš nekoga zabaviti, nego je to molitva. Kaže se, tko pjeva, dvostruko moli. Predivno je kad i publika i mi zajedno, kroz glazbu, molimo i obraćamo se Gospodinu.”
Upravo to se i dogodilo. Ruke podignute prema nebu, lica oblivena suzama i srca koja kucaju u istom ritmu vjere. Sestre su govorile o “nadnaravnim iskustvima” – trenucima kada osjete da je Gospodin prisutan, da liječi rane, mijenja živote i puni srca. “Mi smo samo kanal,” skromno dodaju. “Glazba je najbrži put do srca, a ovo je naš način evangelizacije.”
Skromnost Kanala: “Bolje da ne znamo”
Možda najdirljiviji dio razgovora bio je onaj o svjedočanstvima i obraćenjima. Iako su čule za ozdravljenja i ljude čiji su životi dotaknuti na njihovim koncertima, o konkretnim obraćenjima ne znaju mnogo. I ne žele znati.
“Možda je i bolje da ne znamo, da se ne uzoholimo,” rekle su gotovo uglas. Jedna od njih je dodala: “Ja sam konkretno Bogu rekla: ‘Što god da se dogodi, ajde da ja to ne znam.’ Ponekad je ta praznina podnošljivija, jer smo onda sigurnije od pomisli da to ima veze s nama.”
Ta nevjerojatna poniznost, ta želja da ostanu samo čisti instrument u Božjim rukama, odjeknula je svetištem snažnije od bilo kojeg aplauza. To je srž njihove misije – ne prikupiti slavu za sebe, već svu slavu dati Njemu.
Poruka za Kraj: Sidro u Nevremenu
Za kraj, njihova poruka čitateljima i slušateljima bila je poput svjetionika u današnjem, često nemirnom moru.
“Budite redoviti u sakramentima. Budućnost je neizvjesna, prošlost je prošla, a sadašnjost neka pripada ovom trenutku. Jedino na koga se možemo osloniti je Gospodin,” poručile su, zaključivši mislima koje ostaju kao putokaz:
“Apsolutno, kad je Bog na prvom mjestu, sve je na svom mjestu. Treba ostati ustrajan na putu vjere, na putu sakramentalnog života, i tu čovjek jedino može naći onu pravu, istinsku ljubav i pravo ispunjenje.”
Dok su posljednji akordi večeri nestajali u tišini noći nad Novom Račom, ostao je osjećaj ispunjenosti i duboke zahvalnosti. Sestre Husar nisu samo otpjevale koncert. One su živjele svoju molitvu pred svima nama, podsjetivši nas da je najljepša glazba ona koja dolazi iz srca predanog Bogu, i da je najveća snaga u poniznosti služenja. A suze koje su tekle, nisu bile suze tuge, već suze pročišćenja i nade.
Iz Srca Sestara Husar: Poruka Čitateljima
Svoju večer u Novoj Rači sestre Husar zaokružile su izravnom porukom za sve koji traže put, a započele su je snažnim ohrabrenjem upravo za čitatelje Euforija Portala.
“Svakako pratite vaš portal,” započela je jedna od sestara, “jer vjerujem da nudite koristan i bolji sadržaj od onoga što se inače može pronaći. A svima poručujemo: budite redoviti u sakramentima. Budućnost je neizvjesna, prošlost je prošla, a sadašnjost neka pripada ovom trenutku. Jer kad je Bog na prvom mjestu, sve je na svom mjestu. U ustrajnosti na putu vjere čovjek jedino može naći onu pravu, istinsku ljubav i ispunjenje.”
Riječi Dobrodošlice Koje Su Otvorile Nebo
A cijelu tu večer milosti, prije nego što su sestre Husar stupile na pozornicu, u savršen okvir stavio je domaći svećenik Mihill Gojani, čije su riječi odjeknule svetištem ne kao službena najava, već kao topli, očinski pozdrav:
“Lijepo vas pozdravljam iz Biskupijskog Marijanskog svetišta, večer uoči našeg velikog zahvalnog hodočašća… Čast nam je i radost večer prije ovdje ugostiti mlade koji su se danas pješice uputili iz naše katedrale u Bjelovaru. Sada, nakon svete mise, slijedi koncert duhovne glazbe sestara Husar, Ivane i Marije, kojima od srca zahvaljujem što su prihvatile poziv i došle ovdje slaviti Gospodina pjesmom i svojim svjedočanstvom.
Posebno se ponosimo sa sestrama budući da potječu iz ovih naših krajeva, pa mi je tim više radost što ih možemo ugostiti i što se one, kako i same kažu, osjećaju kao doma. Želim svima onima koji su večeras došli da se ugodno i lijepo osjećaju i da uživaju u ovom koncertu.”
Naša Završna Misao
U poslu kojim se bavimo, svjedočimo stotinama događaja i prenosimo bezbroj vijesti. No, rijetke su večeri poput ove u Novoj Rači, koje prestanu biti zadatak i postanu istinsko svjedočanstvo. Večer sa sestrama Husar podsjetila nas je na snagu koja leži u autentičnosti i čistoj, nepatvorenoj vjeri. Podsjetila nas je da je naša uloga, kao medija, tražiti i dijeliti upravo ovakve priče – priče koje ne nude samo informaciju, već i prijeko potrebnu nadu. U svijetu preplavljenom bukom, njihov šapat molitve kroz pjesmu bio je glasniji od bilo koje oluje, i to je poruka koju s ponosom i mi prenosimo dalje.
Pročitajte još takvih zanimljivih vijesti.
