Vjerovali ili ne: Postoji drvo koje hoda i mijenja mjesto!
Zamislite ovo: Šetate gustom prašumom, sve što čujete je šuštanje lišća i pjev ptica, a onda vam vodič mirno pokaže stablo i kaže: „Ovo drvo zapravo hoda.“
Prva reakcija je obično smijeh. Drvo koje hoda? Zar ćemo sad očekivati da potrči kroz šumu, da stane na startnu liniju maratona i nadmaši ljude? Ma ne, naravno. Ali onda dođe ono iznenađenje: zapravo, ova biljka zaista „mijenja mjesto“. Polako, centimetar po centimetar, kao da ima vlastitu volju.
Priča iz srca prašume
U amazonskim prašumama Južne Amerike raste Socratea exorrhiza, palma koju su lokalni stanovnici prozvali „hodajuće drvo“. Već sam pogled na nju izaziva fascinaciju. Umjesto da raste iz jednog debelog korijena, iz tla strše deseci tankih, štapolikih korijenova koji izgledaju poput nogu. Kada staneš ispred nje, kao da gledaš u biće iz mašte – polustablo, poluavanturist.
Kako „hoda“?
E sad dolazimo do onog dijela gdje priča prestaje biti šala i postaje znanstvena zanimljivost. Kada se tlo pod stablom previše zamrači ili natopi vodom, ono jednostavno odluči „preseliti“. Naravno, ne digne se i ne ode kao lik iz crtića, nego počinje razvijati nove korijene prema svjetlu i stabilnijem tlu. Istovremeno, stari korijeni odumiru. I tako, tijekom mjeseci ili čak godina, palma se može pomaknuti za – čekajte sad – nekoliko centimatara.
Ako vam se to čini malo, zamislite da ste vezani za jedno mjesto cijeli život, a onda otkrijete da možete promijeniti adresu, barem malo, bez ijednog koraka. Za biljku, to je nevjerojatna prednost.
Znanstveni pogled
Botaničari su godinama raspravljali koliko se zapravo kreće. Neki tvrde da može promijeniti položaj i do tri metra godišnje, dok drugi kažu da su ti pokreti daleko skromniji – tek nekoliko centimetara. No, jedno je sigurno: „hodajuće drvo“ ne ostaje pasivno. Ono reagira, prilagođava se i doslovno traži bolje uvjete za život.
U znanstvenim radovima često se ističe da je upravo ta prilagodba ono što čini prirodu toliko nevjerojatnom. Jer, iako izgleda kao statična i tiha, biljka zapravo vodi svoj mali životni rat za preživljavanje – pomičući svoje „noge“ prema svjetlu i sigurnosti.
A ako želite provjeriti znanstvene činjenice, više o „hodajućem drvetu“ pronaći ćete i na Wikipediji.
Mitovi i legende
No, osim znanstvenog, postoji i onaj drugi, ljudski sloj priče. U amazonskim selima godinama se prepričava legenda da palma bježi od ljudi koji je žele posjeći. Ako joj se približiš s namjerom da je srušiš, ona će jednostavno „odšetati“. Naravno, to zvuči kao bajka, ali i sama ideja je očaravajuća.
Putnici i istraživači često pričaju kako su prvi put čuli za to drvo. Netko ih je upozorio: „Ako prespavaš ovdje, pripazi – sutra ti kamp možda bude nekoliko metara dalje, jer drvo je odlučilo prošetati.“ Ljudi se nasmiju, ali onda vide korijenje i zastanu. I u tom trenutku, granica između znanosti i legende počinje se brisati.
Zašto nas fascinira?
Možda zato što se u toj priči skriva nešto duboko ljudsko. Koliko puta smo i sami poželjeli „pomaknuti se“ iz situacije u kojoj nam nije dobro? Koliko puta smo tražili malo više svjetla, zraka, prostora? „Hodajuće drvo“ to radi na svoj način. Nije brzo, nije dramatično, ali je uporno i snalažljivo.
Priroda nas uvijek iznova podsjeća da svijet oko nas nije ni blizu običan. Biljka koja hoda zvuči kao nešto iz crtanog filma, no u amazonskoj prašumi to je stvarnost. Naravno, nemojte očekivati da će potrčati pokraj vas ili sudjelovati u olimpijskim igrama – njezino „hodanje“ mjeri se centimetrima mjesečno.
Ali možda je upravo u tome čar. Dok mi jurimo za rokovima, obvezama i brzinom, jedno drvo strpljivo pomiče svoje korijene. Polako, gotovo neprimjetno, ali sigurno.
I sljedeći put kad pomislite da ste vidjeli sve, sjetite se: negdje duboko u prašumi, postoji palma koja polako, u tišini, „putuje“ kroz šumu.
Ako vam je ova priča bila zanimljiva, pročitajte i ovu priču o Danu kave u Retro Caffeu Bjelovar.
