Od Garešnice do svjetskih pozornica

Postoje glasovi koji ne pripadaju samo jednom vremenu ni jednom mjestu. Glas Ive Robića bio je upravo takav – pun topline, elegancije i snage da poveže malu hrvatsku pozornicu s velikim svjetskim svjetlima.

Rođen 1923. u Garešnici, u srcu današnje Bjelovarsko-bilogorske županije, Robić je od djetinjstva pokazivao kako ga glazba neće nikada pustiti iz svog zagrljaja. Otac mu je svirao i vodio tamburaški orkestar, a mali Ivo sviruckao violinu i pjevao u zboru. Kasnije je učio i klavir, saksofon, klarinet, kontrabas, čak i flautu. Iako je studirao pravo, srce ga je vuklo za notama – i upravo ta širina obrazovanja oblikovala je umjetnika koji će obilježiti generacije.

Opatija – terasa koja je postala pozornica života

Ako bismo morali odabrati mjesto koje je Robić pretvorio u legendu, onda bi to bila terasa Hotela Kvarner u Opatiji. Godinama je tamo pjevao, a more i ljetne noći postale su njegov prirodni dekor. Nije to bila samo glazba – bio je to susret emocije i publike, trenutak u kojem se rađala posebna povezanost.

„Morgen“ – pjesma koja je probudila svijet

Godina 1958. donijela mu je pjesmu koja će ga urezati u svjetsku povijest glazbe – „Morgen“. U aranžmanu Berta Kaempferta, pjesma je osvojila prvo Njemačku, a potom i Ameriku, gdje je ušla među top 20 Billboarda. Više od milijun prodanih ploča pretvorilo je Robića u međunarodnu zvijezdu. Od tada ga mnogi nazivaju i „Mister Morgen“.

Strangers in the Night – priča između nota

Kada je Frank Sinatra 1966. otpjevao Strangers in the Night, pjesma je postala svjetski hit i osvojila Grammyje. Službeno, autorstvo je pripisano trojici Amerikanaca i Nijemcu: Bert Kaempfert potpisan je kao skladatelj, a Charles Singleton i Eddie Snyder kao tekstopisci.

No, uz tu svjetsku priču veže se i ime Ive Robića. On je znao govoriti da je ranije skladao pjesmu Ta ljetna noć za jedan festival, ali da je bila odbijena. U razgovoru s kolegom Stjepanom Mihaljincom otpjevao je nekoliko taktova te pjesme – i upravo ti taktovi nevjerojatno podsjećaju na melodiju koju je Sinatra kasnije proslavio.

Priča kaže da je Robić prepustio pjesmu Kaempfertu, koji je tada već bio njegov suradnik na „Morgenu“. Kaempfert je kasnije Robiću dao njemačku verziju pjesme pod naslovom Fremde in der Nacht da je snimi, a ubrzo je nastala i hrvatska verzija Stranci u noći. Ipak, Robić nigdje nije potpisan kao autor.

Je li istina da su prve note Strangers in the Night začete upravo u Robićevom notnom zapisu? To možda nikada nećemo saznati. Ali i sama ta mogućnost dodaje posebnu auru njegovom liku – kao da se, između svjetskih zvijezda i domaćih pozornica, uvijek skrivao čovjek čija je glazba prelazila granice i pripadala svima.

Glas koji je ostao

Kroz karijeru dugu više od pola stoljeća, Ivo Robić snimio je desetke ploča, nastupao diljem Europe i ostao vjeran domaćoj publici. Dobitnik je nagrada, počasni predsjednik glazbenih udruga, čovjek koji je svojim glasom otvorio vrata svjetskoj sceni, a opet nikada nije zaboravio Hrvatsku.

Preminuo je 2000. u Rijeci, ali svaki put kada zasvira „Samo jednom se ljubi“ ili kada nas noć iznenadi nekom starom snimkom, osjećamo da je još tu – šapće note koje ne stare.

Ivo Robić nije bio samo pjevač. Bio je most između malog grada i velikih metropola, između jedne generacije i svih onih koje su došle poslije. I danas, dok slušamo njegovu glazbu, shvaćamo da se najljepše priče ne završavaju – one se nastavljaju živjeti u nama.